Ljubav, emocije, avantura ili prolazna faza..

Published on 17:38, 03/15,2014

    'Nemam ni jedan dokaz da sam bila tvoja neko! Nismo se slikali, nismo putovali. Ne znam u stvari ni sta smo. Znam samo da mi falis kao vazduh, kao zagrljaj, kao neko najblizi na svetu.  A nemam ni jedan dokaz da sam bila tvoja neko.'
 
  Razmisljam nesto u poslednje vreme o musko-zenskim odnosima. I shvatam da je sve vise lako moralnih zena, a i muskaraca. Veza sve manje, ljubavi nigde, svi se zadovoljavaju nekim kombinacijama, seksom bez obaveza, povremenim vidjanjima... Ovi stariji od  tridesetak ili su zaglibili u nekim vezama, ili vec imaju decu ili jos uvek smatraju da su mladi?! za bilo sta ozbiljnije. Ovi mladji od dvadesetak o tome i ne razmisljaju, bitno im je samo da se pije, provodi, igraju igrice i sto vise vremena provede na fejsbuku. I onda mi od dvadeset i kusur zapadnemo u neku kolotecinu. Ni na jednu, ni na drugu stranu. Kazu da se za piletinu prsti lepe, ali mladi su previse neozbiljni za bilo sta, dok za ove starije kazu da je stara koka dobra juha, a oni jos neozbiljniji i onda se covek zapita gde su oni u sredini, mojih godina? E, tu vec nastaje problem. Oni su vec skup ovih mladjih i starijih, u nekom totalnom haosu. Na koju god stranu da se okrenes, nigde ne valja. 
 
  Gde je nestala sva ona ljubav, romantika, emocije? Zar je sve to preslo u avanture i prolazna i trenutna zadovoljstva?
 
  Ja, romatik po default-u, bez patetike, ne ko ko voli i da je voljen , podrzavam i te avanturice. Ipak je nekad potrebno malo uzbudjenja i razbijanje monotonije. Prvo pravilo: bez vezivanja! A kako mozes znati da se neces vezati?  Razumem ja to,treba ostati hladne glave i to je ok, ali kako to ostati kasnije? Da bi sve to moglo da funkcionise, mora da postoji nesto da bi se sve to ipak dogodilo, neka strast, privlacnost, zelja..
 I sta onda kad ti se u zivotu pojavi osoba sa kojom  mozes da se opustis, ne razmisljas ni o cemu, prepustis se, a sa druge strane imas ljubav, podrsku, postovanje..? Kako tu ostati hladne glave? Kako u tom slucaju odvojiti srce i razum, relano od nerealnog, zelju i emocije? Odgovora nema, pa cak ni onaj psihicki najjaci nema odogovor na to pitanje, i on je pogresio. Treba se prepustiti, pa ko pobedi, srce ili razum. Sta bude bice, sve nas to cini ljudima.
 
Ovoga puta je borba izjednacena. 50:50. Sve ima svojih prednosti i mana. Ostaje samo da kazem, ko zna zasto je to dobro.
 
  xoxo M