Ima li svetla na kraju tunela?

Published on 16:17, 03/23,2014

   Osecam potrebu da ti pisem, a ne znam sta bih ti napisala.  Razmisljam o tebi, ali ne tako cesto, a ipak s' vremena na vreme se pitam kada cu te opet videti. Neizvesnost je to sto me muci, a opet ti prepustam efekat iznenadjenja. Eh, beskrajno duge i teske noci... I setim se tvog osmeha. Kako ti ga izmamim nekim glupim salama, pogledom ili mojim osmehom.. A znam da volis da se smejes. Ispod tog tvog opasnog lika znam da stoji pozitivac, i to onaj nepopravljivi. A oci.. Oci ti zasijaju, zasvetle.  Zacudim se sama sebi kako mogu da te opisem, okarakterisem, primetim toliko toga na tebi i sve to po secanju. Cak mi po secanju i nedostajes. Videcu te valjda, negde, nekad, uskoro, mozda i ne tako skoro.. Ko bi to znao? Ali te i dalje cekam na istom mestu...

   A ja? Ma znas ti mene! Ocajnicki pokusavam da disem, trazim vazduha! Gusim se! Na rubu provalije ovog zivota cekam povetarac i da padnem.  Muka mi je vise od ovog plasticnog osmeha i ponasanja da je sve u redu. Nista vise nije kako treba. Sve se raspada, a ja sve to gledam sa strane bez zelje da bilo sta promenim. Umorila sam se, znas?  Umorila od popravljanja tudjih gresaka bez prava na sopstvenu. Od toga da sam uvek tu za druge, uvek! Kad god i za sta god!

  Reci ces mi: preguraces ti to, jaka si ti. Ja jaka?! Ha! Mozda sam nekad i bila, ali vise nisam. Ovoga puta su me slomili. Znam, znam zivot ide dalje, sutra je novi dan, moja cuvena fraza. Cak ni sama vise ne verujem u to. U to bolje sutra. 

   I sta onda kad pocnes da sumnjas u nadu sa kojom si poceo da prezivljavas svaki dan?

 Pitaju me zasto uvek biram tezi put. Zasto mislite da ja vidim dva puta?

   Ostaje mi samo pitanje hocu li ovoga puta ugledati svetlo na kraju tunela?

 

 xoxo M


Ljubav, emocije, avantura ili prolazna faza..

Published on 17:38, 03/15,2014

    'Nemam ni jedan dokaz da sam bila tvoja neko! Nismo se slikali, nismo putovali. Ne znam u stvari ni sta smo. Znam samo da mi falis kao vazduh, kao zagrljaj, kao neko najblizi na svetu.  A nemam ni jedan dokaz da sam bila tvoja neko.'
 
  Razmisljam nesto u poslednje vreme o musko-zenskim odnosima. I shvatam da je sve vise lako moralnih zena, a i muskaraca. Veza sve manje, ljubavi nigde, svi se zadovoljavaju nekim kombinacijama, seksom bez obaveza, povremenim vidjanjima... Ovi stariji od  tridesetak ili su zaglibili u nekim vezama, ili vec imaju decu ili jos uvek smatraju da su mladi?! za bilo sta ozbiljnije. Ovi mladji od dvadesetak o tome i ne razmisljaju, bitno im je samo da se pije, provodi, igraju igrice i sto vise vremena provede na fejsbuku. I onda mi od dvadeset i kusur zapadnemo u neku kolotecinu. Ni na jednu, ni na drugu stranu. Kazu da se za piletinu prsti lepe, ali mladi su previse neozbiljni za bilo sta, dok za ove starije kazu da je stara koka dobra juha, a oni jos neozbiljniji i onda se covek zapita gde su oni u sredini, mojih godina? E, tu vec nastaje problem. Oni su vec skup ovih mladjih i starijih, u nekom totalnom haosu. Na koju god stranu da se okrenes, nigde ne valja. 
 
  Gde je nestala sva ona ljubav, romantika, emocije? Zar je sve to preslo u avanture i prolazna i trenutna zadovoljstva?
 
  Ja, romatik po default-u, bez patetike, ne ko ko voli i da je voljen , podrzavam i te avanturice. Ipak je nekad potrebno malo uzbudjenja i razbijanje monotonije. Prvo pravilo: bez vezivanja! A kako mozes znati da se neces vezati?  Razumem ja to,treba ostati hladne glave i to je ok, ali kako to ostati kasnije? Da bi sve to moglo da funkcionise, mora da postoji nesto da bi se sve to ipak dogodilo, neka strast, privlacnost, zelja..
 I sta onda kad ti se u zivotu pojavi osoba sa kojom  mozes da se opustis, ne razmisljas ni o cemu, prepustis se, a sa druge strane imas ljubav, podrsku, postovanje..? Kako tu ostati hladne glave? Kako u tom slucaju odvojiti srce i razum, relano od nerealnog, zelju i emocije? Odgovora nema, pa cak ni onaj psihicki najjaci nema odogovor na to pitanje, i on je pogresio. Treba se prepustiti, pa ko pobedi, srce ili razum. Sta bude bice, sve nas to cini ljudima.
 
Ovoga puta je borba izjednacena. 50:50. Sve ima svojih prednosti i mana. Ostaje samo da kazem, ko zna zasto je to dobro.
 
  xoxo M